Na obali reke Dunav sedela sam i plakala
Sela sam da plačem.
Toliko se tužnih stvari desilo na koje ne mogu da utičem. Umesto uveravanja sebe da će biti bolje , sela sam da plačem. Plakanje je lek kažu stari.
Jel vi plačete?
Ja retko u poslednje vreme. Za plakanje treba osama, tišina, plakanje je intiman čin. A život je suprotno. Brz, bučan, intenzivan.. Život viče NO NO nema vremena za plakanje, nema vremena da staneš, nemaš gde da se sakriješ. Stavila sam život na blok i počela da plačem. Ako moje plakanje posmatramo kao lirsko delo u uvodu sam plakala jer mi je žao sebe i svih vas što živimo u državi koja je potpuno disfunkcionalna i to već desetinama godina unazad. Žao mi je što se stalno nečeg bojimo, saginjemo glave, gutamo knedle, gubimo kompas i brkamo vrednosti. Onda sam u razradi plakala zbog svih nedužnih ljudi koje je progutala pala nadstrešnica Železničke stanice u Novom Sadu. Tačno 15 duša. 16. duša je duša te stanice koja više nikad neće biti ista da ne kažem funkcionalna. Moji baka i deka su živeli prekoputa nje, deka i ja smo voleli da gledamo vozove kako dolaze i odlaze, naučio me je da vozim bicikl u parku pored. To su vremena kada nisu padale nadstrešnice ljudima na glave u sred dana i svakako je za plakanje što ih više nema. Više nema ni mog deke, nema ni bake. Tu sam se potpuno slomila i shvatila da više ne plačem nego se derem. Na kraju sam se drala i zbog jednog prijatelja koji je promenio dimenziju. Znala sam ga od malena. Kao klinci smo igrali Lambadu, a jednom smo čak išli kolima do Grčke i ceo put slušali novi Čolin album i satima se smejali činjenici da ga je Balašević „naterao“ da izgovara lalinske reči tipa brica i sokak. Počela sam da se smejem. Osetila sam da mi mišići više nisu napeti, zubi više nisu stisnuti.
Zaključak je doneo sve tiše i mirnije jecaje i pitanje šta mogu da uradim da mi bude bolje ovde i danas? Otišla sam kući, poljubila decu, nasula čašu vina i čvrsto odlučila da ću plakanje uvesti u svoj život kao aktivizam, religiju, moje parče intime koje zaslužujem.
Plakanje je SUPER FOOD za glavu.
Jelena Savić / kraetor Grus Formule
